Naša maskota

Mi gimnazijalci poznati smo kao nadareni i kreativni učenici koji osvajaju mnoge nagrade, putuju po svijetu, stječu nove prijatelje i različita iskustva, često mnogo vrjednija od knjiga. Međutim, kako bi ti doživljaji ostali zapamćeni kao dostignuća upravo zabočkih gimnazijalaca, bilo je potrebno probuditi naš simpatički živčani sustav, krenuti u akciju i pozabaviti se pitanjem: «Kako postati prepoznatljiv?»

Naše kreativne profesorice i profesori na čelu s prof. Bibijanom Šlogar i prof. Dinkom Tomašković – Presečki odlučili su se pozabaviti tim pitanjem i uskoro našli odgovor: “maskotom“. No tek što je riješen jedan problem, iz njega su iznikli novi… Profesore je zanimalo koja će to maskota biti, u kakvom obliku, hoćemo li nabaviti nekakvu igračku, tko će ju proizvoditi, koliko će to koštati, koju će funkciju naša maskota imati?

Budući da su sad bile sigurne da će naš znak biti maskota, moralo se, u dogovoru s ostalim učiteljima, odlučiti kakva će ta maskota biti? Prvo što im je palo na pamet bilo je drvo, zbog eko projekta „Čovjek koji je sadio drveće“ koji je naša škola provela prilikom useljenja u novu zgradu. No, to nije bilo moguće jer je izrada male igračke u obliku drveta za tvornicu, s kojom je naša škola bila u dogovoru, bila prezahtjevna.

Nakon tog prijedloga, tvornica je poslala popis igračaka koje nam ona može izraditi, a koji nas je još više ograničio. Nismo htjeli izabrati nešto otrcano i nešto što već neka druga škola ima, te smo stoga odlučili da će naš znak, prema kojem će nas ljudi zamijetiti i prepoznavati, biti – kornjača. Ako vam kornjača ne predstavlja nešto zanimljivo i vrijedno predstavljanja naše škole, varate se i autorica ovog teksta će vas rado razuvjeriti.

Kornjača je zapravo jako zanimljiva, tajnovita i nama nedovoljno poznata životinja koja krije mnoga značenja. Kornjača, primjerice, na prostorima Dalekog istoka ima značajnu simboličku ulogu: ona je slika univerzuma i pridonosi njegovoj postojanosti. Nama je, uglavnom poznata kao simbol sporosti, no svakom je pravom gimnazijalcu poznata «Festina lente», latinska poslovica sa svojim mudrim značenjem. Možda i je spora, ali dok neki spavaju na putu do cilja kao i zec iz basne, poznatog basnopisca Ezopa, ona stiže prva. Sporo, ali sigurno, za što svakako ima dovoljno vremena jer je i simbol dugoga života. Uz slike pitomosti, postojanosti, mudrosti i duboke koncentracije, kornjača je simbol vještine, moći, opreza i stalne zaštite.

Ideja prof. Šlogar bila je ta da nas kornjačica prati na svakom našem natjecanju, druženju ili putovanju kao prepoznatljiv znak. Uz našu maskotu nabavit ćemo i veliku kartu svijeta kako bi učenici mogli označiti gdje su sve putovali tako da zakvače na kartu sliku sebe s nekom znamenitošću posjećenog mjesta. A kako bi iduće generacije bile sigurne da su učenici na slikama naši gimnazijalci, oni će se slikati upravo s našom maskotom. Zato se nadam da ćete je zavoljeti jer će od sada ići s vama na svako takvo izbivanje iz škole i biti dokaz vašeg kozmopolitizma i širokih interesa i simbol vašeg postojanog životnog uspjeha.