Terenska nastava u Vukovaru

U petak 9.11.2018. godine, učenici četvrtih razreda Gimnazije A. G. Matoša, krenuli su na terensku nastavu u naš ponosni grad Vukovar. Cilj je bio upoznati se sa strahotama koje su Vukovarci i Vukovar prošli u Domovinskom ratu, upoznati grad danas i odnijeti donaciju naših gimnazijalaca socijalnom dućanu.

Prolazeći cestom do Vukovara postali smo svjesni, dobro vidljivih posljedica 20-ak godina nepravedne sudbine naroda Slavonije. Naša vodička, gospođa Dara Mayer, rodom iz samog grada, iscrpno nas je informirala o rastućem trendu iseljavanja, pogotovo mladih ljudi, što iznimno negativno utječe na perspektivu grada. Njenim riječima, „čitave obitelji nestaju preko noći“.

Za početak našeg putovanja posjetili smo Muzej vučedolske kulture. Za prepoznavanje same važnosti nalazišta u Vučedolu zaslužan je Robert Rudolf Schmidt. Najvažniji artefakt pronađen u lokalitetu je poznata vučedolska golubica, koja se nalazi među malobrojnim sačuvanim dokazima dosegnutog stupnja civilizacije vučedolskog naroda. U doba kasnog eneolitika pokazivali su jasne naznake urbaniziranosti, određenu ekološku svijest, te imali visoko razvijenu metalurgiju. Stanovnici Vučedola zaslužni su za prvi indoeuropski kalendar, te astronomska predviđanja koja sežu više od 6 000 godina u budućnost. Postavlja se pitanje jesu li Vučedolci tijekom svojeg raseljavanja postavili temelje nekih civilizacija, koje će kasnije odrediti više od jedne velike epohe.

Otišli smo iz Vučedola oko podneva, te gradske ulice zamijenili neodržanim cestama i beskrajnim ravnicama. Vrijeme je ostalo isto, toplo, sunčano, vjetrovito, no naše se raspoloženje znatno promijenilo kada smo shvatili kamo smo točno stigli. Usred polja nalazi se osamljeni hangar, koji je za 260 branitelja i civila, pacijenata deportiranih iz vukovarske bolnice 20.11.1991. značio dugu i mučnu smrt. Put kojim su njih vodili prije gotovo 30-ak  godina nas je odveo na Ovčaru. Jedan od žrtava bio je i ratni izvjestitelj i radio voditelj, kojeg su njegovi zapisi iz okupiranog Vukovara ovjekovječili u hrvatskoj povijesti. Siniša Glavašević, bivši sugrađanin i poznanik gospođe Mayer, s ostatkom civila tamo je strijeljan i bačen u masovnu grobnicu. Naravno, u Hrvatskoj, čak i na mjestu koje je simbol i podsjetnik na svu bol, koju su zbog grupe koja ih je smatrala inferiornima, pretrpjele žrtve domovinskog rata, te ju još osjećaju njihove obitelji, postoji određena distinkcija. Stoga smo lampione, u znak poštovanja, upalili na djelu predviđenom za građane, dok smo se kod onog za političare samo fotografirali.  Osobni doživljaji nekog tko je sve to proživio, nose znatno veću vrijednost i težinu, od svih informacija koje smo dobili u sklopu nastave i iz raznih povijesnih izvora. Riječi gospođe Dare pratile su nas na putu do socijalnog dućana. Osnovni razlog bilo je ,upravo, odnošenje stvari za potrebite, koje su skupljali svi učenici Gimnazije Zabok.

Zatim smo se uputili u Vukovarsku bolnicu. Podrumski prostor, u koji su svi bolesnici koji se nisu uspjeli evakuirati, za vrijeme okupacije premješteni, očuvan je kako bi prikazivao stanje ratne bolnice. Zbog ispunjenog rasporeda, posjet samoj bolnici bio je relativno kratak, te smo nastavili do samog centra grada, gdje smo imali zakazano razgledavanje, te potom slobodno vrijeme koje smo proveli uz Dunav.

Za većinu nas ovo je bio drugi puta da smo posjetili „grad heroj“, ovog puta možda zreliji i svjesniji njegove povijesti, te mogu tvrditi da istinski doživjeti Vukovar, znači prošetati njegovim ulicama, vidjeti ljude, te osjetiti tišinu koja govori i nakon svih ovih godina.

Lorena Dugorepec, 4. j