Čestitamo 6. svibnja, Dan škole!

Ove godine nam je to radni dan, a definitivno je i – neuobičajen.

Jednako kao što je ovo polugodište drugačije. Kao što će i ovo ljeto biti drugačije. Kao što će i cijela ova godina biti drugačija. Vi ste generacija koja jednostavno mora drugačije. Vi ste stavili svoj život na čekanje kako bi drugi svoj život mogli sačuvati. I hvala vam na tome!

Znamo da vam nedostaju druženja s prijateljima i razgovori na hodnicima ili potajno pod satom; razgovori s nastavnicima oči u oči; vaši školski rituali; sve one sitne radosti za koje niste ni znali da će vam nedostajati u času kada su nestale – preseljenjem škole u virtualni prostor…

Nadajmo se da ćemo ovu krizu brzo i vješto prebroditi i da neće trebati proći mnogo vremena do časa kada ćemo se ponovo slobodno moći okupiti, grliti se, pjevati i plesati, putovati, …

Stoga vam predlažem da istražite kartu Matoševih lutanja i prolutate njegovim putima, zasad virtualno, ali u nadi da ćemo uskoro zajedno i otići na neko putovanje, može i u Zagreb  (“To je grad u kojem je “dobio prve batine, doživio prvu ljubav, štampao prvu priču, jer mu je tatek kao orguljaš svirao kod svetog Marka, jer mu na Mirogoju leži djed Grga, jer je tu razbijao obloke, gledao oblake i kuharice, loptao se i špekulao, bio potresen potresom, jer se tu posljednji put od sreće napio, vadio za okladu zdravi zub u kavani, poznavao potočke i tuškanačke fakine, svirao u “muzik-šulu” i krao grožđe u vinogradima”.)