Andrejin blog o državnoj maturi

Uvod

Kako sam dobila zadatak pisati o državnoj maturi, našla sam se pred nekoliko problema. Kako uopće pisati – objektivno ili subjektivno? Kako prikazati probleme, a da budu sagledani realno? Gdje je granica između zajedničkih i osobnih problema? Zaključak – nema posebnog recepta, jednostavno ću napisati ono što bih voljela da sam sama negdje prije pročitala. Čitajući kratki vodič, projektić koji je potaknula prof. Dinka, a ja pristala zbog razloga navedenog u rečenici ranije, svakako uzmite u obzir da je svatko zasebna individua, s različitim razmišljanjima i načinom života, stilom učenja i interesima. Ovo također nije otkrivanje tople vode, već više mali dnevnik osobnog iskustva, a bolje je učiti na tuđem, nego na svojem ispočetka. Ukratko, sve ste ovo već znali, samo možda niste osvijestili.

I. Kako izabrati fakultet?

• Odakle krenuti?

Neki će znati odmah, neki neće saznati nikad. Činjenica je da zanimljiviji ljudi ni sa 40 ne znaju što bi htjeli u životu raditi, a oni najzanimljiviji isto se pitaju i u mirovini. Još je relativno jednostavno onima koji su izvanredno talentirani za neko područje – njima se odgovor nameće sam po sebi, ali većina, uključujem tu i autoricu, ipak pripada u kategoriju koju ću nepravedno nazvati običnim smrtnicima, koji imaju više ili manje interesa za određeno područje, ali se nisu osobito istaknuli – najviše nas je. Ipak, sama sam, otprilike krajem drugog razreda, znala što želim studirati.
Preporučujem popriličnu dozu realnosti i prizemljenosti oko izbora fakulteta. Svakako uzmite u obzir svoje afinitete, ali imajte na umu da od toga vjerojatno namjeravate živjeti i zarađivati. Ako imate smisla za neko od deficitarnih zanimanja, pokušajte im dati prednost – kasnije postoje veće šanse zaposlenja, a dobro je sjetiti se da često možete dobiti stipendiju za takve studije. Također, treba biti oprezan kod sljedećeg – studirati nešto i kasnije se baviti određenom strukom možda neće biti jednako primjereno. Primjerice, meni je književnost velika ljubav, ali to bi gotovo sigurno značilo da ću se nakon fakulteta vratiti u školu (možda i ne bi, no to ne mogu znati), samo s druge strane katedre i morati držati predavanja iz sata u sat, od čega zazirem. Ne treba ipak zaboraviti: izbor fakulteta nije nužno konačan. Možete se prebaciti i/ili predomisliti (kako vam već dopuštaju vaše prilike), a neki se nikad ne zaposle u struci (i pojedini u tome uživaju, drugi ne).

• Profesionalna orijentacija

Iako sam imala ideju o željenom studiju, nikad ni u čemu nisam bila posebno loša, ali se nisam ni isticala kao jako dobra i željela sam objektivno mišljenje. Zato sam sredinom trećeg razreda, prije pisanja probne državne mature, onako uživljena, kao da je prava – kontaktirala centar koji mi je predložila prof. Lovrenčić i dogovorila test. Iskreno bih preporučila svakome taj test – i onima koji nemaju ideju, ali i onima koji je imaju – možda samo potvrdite svoje mišljenje, a možda i saznate o sebi nešto što niste znali. Testiranje se sastoji od pisanja testova koji provjeravaju inteligenciju, matematičku logiku, sposobnost rješavanja složenih matematičkih problema, smisao za mehaniku, prostornu inteligenciju, apstraktno mišljenje, razlučivanje bitnog od nebitnog, test opće kulture, psihotest, test samoprocjene i spoja s psihologinjom gdje zajedno razmatrate šanse za upis na pojedini fakultet s obzirom na vaše želje, ocjene i sposobnosti. Na kraju je došla do zaključka da mogu sve što hoću (izuzimam tu umjetničke akademije, kineziologiju i fakultete koji zahtijevaju određene nadarenosti čijih ponosni vlasnik nisam), ali ipak uz neke smjernice. Također mi je preporučila da ne studiram svoj prvi izbor, već da karijeru potražim u arhitekturi ili matematici (financijski smjer), s obzirom da sam najveći odmak od prosjeka imala u matematičkoj logici, složenim matematičkim zadatcima, testu opće informiranosti i prostornom snalaženju. Svjesna da, unatoč dobroj prostornoj inteligenciji i zanimljivosti fakulteta, nemam smisla za likovno izražavanje, arhitekturu sam mogla odmah odbaciti. Na kraju sam ostala pri svojoj prvoj želji jer, što god kažu testovi (čiji su me rezultati nemalo iznenadili), na kraju samo ja znam ono što me najviše privlači. Čak i ako testovi pokažu da za vas nije ono što vi vidite kao najbolje za sebe, nemojte odustati, uvijek taj mali nedostatak možete nadoknaditi radom.

• I?

I sad se malo dvoumim… Dolazim u napast da obrišem sve što sam napisala dosad i da jednostavno kažem – upiši ono za što možeš vrištati da voliš! A nije tako jednostavno i ne vidim to kao najbolje rješenje. Ostanite vjerni sebi, osluškujte se, vodite se osjećajima, ali odlučite razumom i… Nemojte se bojati stremiti ka mjesecu… Čak i ako promašite, još uvijek ste među zvijezdama. :)

P.S. ova zadnja lijepa rečenica nije mojih moždanih vijuga djelo, već je pročitana u ženskoj literaturi… Nadam se da ovo priznanje neće umanjiti njenu vrijednost.