Osjećati možemo samo na materinskom jeziku, misliti i na nekom drugom! (T. S. Eliot)

Nakon nekoliko godina pandemije, Gimnazija Antuna Gustava Matoša u Zaboku vratila se svojoj tradiciji, te 15. ožujka 2023. prigodnim predavanjem za sve učenike i nastavnike u prostoru Foruma artes liberales (aula škole)  obilježila Dane hrvatskoga jezika koji se u cijeloj Hrvatskoj slave od 11. do 17. ožujka.  Ta kulturna manifestacija utemeljena je odlukom Hrvatskog sabora 1997. godine u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika koja je objavljena 17. ožujka daleke 1967. godine. Deklaracija je tada označavala borbu za samostalnost hrvatskoga jezika i svijest o bogatoj i osebujnoj kulturnoj baštini, o potrebi i pravu da hrvatski jezik nazivamo svojim imenom.

Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače uzet je kao početak Mjeseca hrvatskoga jezika koji traje do 17. ožujka. U sklopu Mjeseca hrvatskoga jezika 22. veljače proslavlja se i Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva od 2109. godine. Cilj je svih navedenih događanja i manifestacija isticanje važnosti očuvanja materinskoga jezika, svih njegovih narječja i dijalekata, te upoznavanje javnosti s bogatom hrvatskom jezičnom baštinom i poviješću.

U zavičajni krajolik i domoljubnu atmosferu gimnazijalce je uvela Magdalena Guntner, učenica 3. j razreda izvrsnom izvedbom Matoševe pjesme Kod kuće  kojom je sudjelovala na ovogodišnjoj županijskoj smotri Lidrano u Krapini. Antun Gustav Matoš iako nije bio kajkavac i Zagorac, izuzetno je volio i cijenio Hrvatsko zagorje, njegov (naš) kraj i povijesne sinove (velikane). Emocionalni naboj Matoševih stihova, očaranost, ljubav, ponos, zabrinutost, brigu, bijes, strah i razočaranje, Magdalena je izvrsnom interpretacijom prenijela publici stvorivši sentimentalnu atmosferu, pogodnu za razmišljanje o našem identitetu.

Materinski jezik je prvi jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji i važno je makar na simboličan način obilježiti njegov dan, stoga su ove godine gimnazijalci ugostili mr. sc. Ivana Zvonara, autora knjige Pregled povijesti kajkavske usmene književnosti i dr. sc. Rajka Fureša, stoloravnatelja udruge Muži zagorskoga srca koja je nakladnik knjige. Ovo je treći put da su uvaženi znanstvenici gosti naše Gimnazije. Ove godine predstavljen je treći dio spomenute trilogije  – Od Vinka Žganca do naših dana. Mr. sc. I. Zvonar upoznao je učenike s prvim tiskanim i najznačajnijim djelima na kajkavskom jeziku (Ivan Pergošić, Decretum, 1574., Anton Vramec, Postilla, 1586., Tomaš Mikloušić, Stoletni kalendar, 1819.) prigodnim kratkim i vrlo zanimljivim predavanjem ističući dosadašnje poluznanstvene neistine o kajkavskim tiskanim i rukopisnim djelima.  Također je upoznao publiku s pojmom pučke usmene književnosti ističući važnost i kvalitetu kajkavskih pjesama ukazujući na tematsku sličnost, ali i varijante europskih romantičarskih motiva i balada. Za mr. sc. Ivana Zvonara, umirovljenog varaždinskog profesora i najupornijeg istraživača i poznavatelja hrvatske usmene kajkavske književnosti usustavljivanje i zapisivanje kajkavskih pjesama,  od kojih su neke još uvijek samo u rukopisima, nije gotovo jer priprema i četvrtu knjigu. Budući da je svaku knjigu predstavio u zabočkoj Gimnaziji, očekujemo ga ponovo u gostima s novim izdanjem.

Stoloravnatelj Udruge Muži zagorskoga srca, dr. sc. Rajko Fureš, učenike je upoznao s radom udruge u proteklih 20 godina. Udruga kontinuirano djeluje na reafirmacija hrvatskoga kajkavskog jezika, književnosti i kulture i očuvanje tradicijske kulture Hrvatskoga zagorja.  Organizator je  brojnih izložbi i koncerata, a u sklopu Tjedna kajkavske kulture u Krapini od 2002. godine organizira znanstveni skup „Hrvatski kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća“.

Priredbu je organizirala i vodila profesorica Sandra Babnik Lončar, predsjednica Ogranka Matice hrvatske Zabok, koja je događanje završila riječima francuskog književnika Remyja de Gourmonta: Promijeniti jezik, zaboraviti riječi svojega djetinjstva za neki naučeni žargon, isto je što i samog sebe iskorijeniti. Citat je prvenstveno upućen učenicima kao upozorenje i zamolba da ne zaborave svoj materinski idiom.

Sandra Babnik Lončar