Postalo sam jedan Amsterdamac

Zapis s maturalca

Nakon sedmodnevnog izbivanja iz doma, štoviše, iz domovine, nakon što svoje novo prebivalište pronađete na autobusnim sjedalima i usputnim hostelima koji su predviđeni planom i programom putovanja, više ne snimate fotografije. Živite u trenutku, za trenutak, možda kupite pokoju skupocjenu razglednicu na značajnim lokacijama.

I sve počne prekrasno!
Zahvaljujući polasku u ranim jutarnjim satima, pospanosti vaših suputnika, ali i vaše vlastite, prvo fotografiranje u autobusu koje je mjesecima ranije planirano, izostavljeno je. Lagano tonete u san, sanjate o ravnim cestama Europske unije, tihoj vožnji, jutarnjoj odmornosti, ali vaše misli primorane su prihvatiti realnost – vožnja, zbog cesta, nalikuje podrhtavanju tla, san je gotovo nemoguć. Prolazite kroz Sloveniju i Austriju. Jutarnja vam odmornost donosi novu državu – Njemačku, novi grad – München. Vaša nestručnost u području fotografije napokon može izaći na vidjelo. Entuzijazam vas ne napušta. Vaš kažiprst sjedi na okidaču. Vi percipirate izgled zgrade Tehničkog muzeja, mozak šalje informaciju mišićima… vaša prva slika.
Izlošci, počevši od strukture DNK pa sve do kontrolnih ploča ratnih zrakoplova, tjeraju vas da ih ovjekovječite. Nekima pružate taj užitak, a na ostalima ostavite trag svojih znatiželjnih prstića.
Nakon duge šetnje hodnicima i prostorijama Tehničkog muzeja, vrijeme je za vaš prvi samostalni, inozemni obrok. Smještate se u obližnji münchenski McDonald’s, odlažete fotoaparat i posvećujete se obilju „zdrave“ hrane.
Fotografije povijesnih građevina, poznate Hitlerove pivnice, vodoskoka s blještavim zrakama Sunca u pozadini bilježe kasne popodnevne sate 24. kolovoza 2008.
Još poneka slika mladih Hrvata i Hrvatica s ružama i spremni ste za ponovni polazak.
Put vodi još sjevernije, vaša nova zemlja je Nizozemska!
Novi dan se rađa, vi spremno iščekujete nove prilike za fotografiranje; unatoč sve brojnijim mogućnostima, one prave su doista rijetke.
Ljubimca spremate, posvećujete se amsterdamskoj kulturnoj i povijesnoj baštini.
Vraćate se 60 godina unatrag, krećete se hodnicima kuće poznate Anne Frank, sjećanja na nedavno odgledani film povezujete s viđenim; dio ste nikad zaboravljene prošlosti.
Lagana šetnja gradom, zatim duga i iscrpljujuća vožnja kanalima. Iako su vam prekrasni vidici i pogledi na cijeli Amsterdam ponuđeni na dlanu, umor vas savladava, fotoaparat ne doživljava svoje zlatne trenutke.
Vi i vaše osobne stvari dobivate novu adresu, smještate se u hostel Stayokay. Nakon dva dana u mogućnosti ste, i nikako ju ne propuštate, ponovno uživati u horizontalnom položaju.
Sedam sati, budi vas alarm na mobitelu, otvarate oči. Prekrasan, tmuran, ali amsterdamski dan; udišete amsterdamski zrak, sretni ste.
Brzinski doručak i ponovno ste u akciji. Pred vama se nalaze poznata slikarska djela zlatnog doba nizozemskog slikarstva. Pogledom tražite Vermeerovu Djevojku s bisernom naušnicom, ali je, na žalost, ne nalazite. Ipak, izlazite iz Rijksmuseuma zadovoljni i kulturno produhovljeni.
Vaš apetit za starim kulturnim vrijednostima, glazbom i umjetnošću zadovoljen je u Van Goghovom muzeju i Rembrantovoj kući. Nesvjesno usvajate nova, plemenita znanja dok vaš fotoaparat biva uskraćen za te komade umjetnosti.
Da se vaše putovanje ne bi svodilo na puki boravak na asfaltu, put vas odvodi u nizozemska naselja poznata po vjetrenjačama. Degustirate mnogobrojne sireve i naravno, uživate u okusima koje vam oni nude, upoznajete se sa izradom klompi. Vaš ljubimac dobiva svojih pet minuta: zelenilo, domaće životinje, puteljci i mostovi, ljubazni domaćini…
Iz provincije, put vas vraća ponovno u amsterdamsku vrevu; ulazite u brusionicu dijamanata, vaši su prstići ponovno uposleni isprobavanjem modernih dragocjenosti, nemaju vremena za fotografiranje.
Četiri dana i noći boravili ste u Amsterdamu, spavali u hostelskim krevetima, isprobavali nova jela koja su vam bila ponuđena, živjeli ste život Amsterdamca, nedostajao vam je samo bicikl. Naučili ste sve putove koji vode do hostela, preokrenuli ste cijeli glavni trg naopačke, ometali ste promet stojeći na biciklističkoj stazi. Postali ste dio amsterdamske vreve, kako one danje, tako i noćne. Ulice Amsterdama, njihovi stanovnici, poznate stanarke i turisti ne spavaju noću. Ugostitelji vas mame primamljivim ponudama, a vi vjerujete svom mladenačkom instinktu i ulazite u kafić/klub koji nudi cjelovečernje uživanje u živoj muzici koja budi stara rock i pop vremena. Prema vašem skromnom ukusu, bilo je savršeno.
Idućeg dana, umorni, ali i dalje rasplesani, suočavate se s hladnim Sjevernim morem. Hodate pješčanom plažom prepunom sitnih školjki, uzimate ih „mali milijun“, pravite uspomene. Slikate se, slikate druge s vjetrom u kosi i pjenom, nastalom od valova, među nožnim prstima.
Posljednji povratak u hostel, pakiranje…
U svoj stari kofer koji je na samom početku bio natrpan osobnim stvarima i potrepštinama, sada morate smjestiti nove stvari, na koje ste ponosni, one su vaše, one su iz Amsterdama te su stoga vrlo važne i nužno ih je imati.
I ponovno mijenjate državu – Belgija. Poneka fotografija zabilježila je kineski paviljon, japanski toranj, ulice Bruxellesa i naravno, nezaobilazne izloge prepune čokoladnih slastica. Fotoaparat ipak odlažete na neko vrijeme ne bi li istinski uživali u okusima tog afrodizijaka.
Put nastavljate u smjeru Luxemburga. Zaustavljate se u Trieru, uživate u profinjenoj večeri koju prethodnih dana niste imali mogućnosti niti vidjeti; i tako punog želuca ponovno otvarate kofere, tražite pidžamu i sanjate posljednji san u inozemnom krevetu. Na doručku vas očekuju već dobro poznata lica vaših suputnika, oštra gazdarica hostela puna prijetnji i prodici o bontonu, ali ne zamjerate joj. Vaše su misli usmjerene na još topla peciva i čaj.
Ponovno zatvaranje kofera, ponovno ukrcavanje. Već je i više nego očito, vaše putovanje bliži se kraju, još samo zaustavljanje kod Waterlooa – baš kao i Napoleon, već ste na izmaku snaga. Svoje posljednje atome poklanjate slavnom Mozartu.
Jedna granica, druga, treća… Gotovo!
I sve prekrasno završi!

Vaš fotoaparat nije zabilježio mnogo fotografija, mnoge od njih nastajale su iz puke zabave kojom ste prikraćivali duge vožnje autobusom, mnoge su nastajale iz puke potrebe da na barem jednoj ispadnete normalno.
Unatoč tome što niste zabilježili brojne značajne trenutke i pojave, njihovo značenje nije umanjeno. One postaju i ostaju dio vas, baš kao i brojene nove osobne stvari, razglednice, vrećice i letci s brojnih odredišta koje ste posjetili. One nisu nastale, jer ste vi bili zaokupljeni uživanjem.

Vi ste ja i proživljavate svoj maturalac.

Mateja Čehulić, 4.a