Katedrala

Katedrala

Jednog sunčanog dana, jer «zahvaljujući» klimatskim promjenama sunce je sveprisutno i u mjesecu listopadu, započela je još jedna od bajki o dodjeli Nagrade Gjalski. Razlika između ove i onih prethodnih, činjenica je da sam imao priliku pratiti je iz prve ruke.
Glavni junak – Ivo Brešan. Hrvatski književnik, studirao slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio profesor u gimnaziji, vjerojatno je tu već polako postajao junakom. Pisao i napisao mnogo. Bio junakom u bajci o dodjeli Nagrade Vladimir Nazor, a sada se njegovo ime pojavljuje i na stranicama dvadest i sedme priče o Nagradi Gjalski.
Na pitanje, o tome koliko mu je vremena trebalo da došeće u Zabok, teško mu je dati odgovor. «Teško je reći, dok sam pisao Gongore, već sam skupljao materijale, tako da mi je za pisanje Katedrale trebalo oko godinu dana». Neka nitko slučajno ne pomisli da je gospodin Brešan nakon dvije – tri godine rada hrvatskoj književnosti podario Katedralu. Pisanje je izrazito težak posao, češljanje jedne rečenice dok ne zasja pravim sjajem dugotrajan je i mukotrpan posao, a stil se razvija čitav život. Možemo govoriti o bajci Brešanova života, o bajci nenadmašnog spisateljskog talenta.
Nagrada je dodijeljena u Zaboku, 25. listopada 2008. Prisustvovah i tom događaju. Neke lijepe cure iz društva Agram prezentirale su renesansne plesove, pa onda malo onog Politics is in the air, i tako… svega pomalo… Drago mi je što mogu reći da je puno ljudi prisustvovalo dodjeli. Moglo se uživati i u čitanju Katedrale, čuti kritički osvrt književnice Božice Jelušić. Na kraju je laureat potpisivao knjige. Masa ljudi oko njega, a nitko nema nikakvo pisalo, i onda treba doći jedan marljivi gimnazijalac koji uza se uvijek nosi školski pribor… i riješiti stvar!
Vjerojatno bi bio red napisati nešto i Katedrali. Knjiga kojom je Brešan ostvario svoju glavnu namjeru «moja intencija da povijest dovedem u vezu sa sadašnjošću», bila je potrebna hrvatskoj književnosti u stilskom pogledu, ali i onom duhovnom jer kako sam Brešan kaže: «I u vašem svijetu vlada kuga, ali ne ona biološka već moralna.» Ne želim ulaziti u Katedralu, jer nadam se da će većina koja čita ovaj članak odlučiti prošetati stranicama tog novog, starog, djela, a siguran sam da ne će požaliti.
Mislim da je najbolje, da za kraj dadem nekoliko savjeta za sve one koji odluče pročitati knjigu.
1. Kad otvorite Katedralu, prekrižite se kako bi tekst bio dobar.
2. Dok čitate, nećete imati vremena moliti jer ćete biti zaslijepljeni majstorskim stilom i ljepotom Katedrale.
3. Kad pročitate Katedralu, izmolite sve što znate (a i naučite još pokoju molitvu) kako bi Bogu zahvalili što nacrta put Brešanovu peru.

Marko Vrančić, 4.pm