Utjecaj medija na hrvatski standardni jezik

Na petak 13., tijekom 4. sata, u amfiteatru naše škole, bivše gimnazijalke, a sada studentice kroatistike i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Matea Srebačić i Kristina Špiranec održale su predavanje pod nazivom Utjecaj medija na hrvatski standardni jezik. Njihovo malo istraživanje bilo je namijenjeno upravo nama učenicima koji se svakodnevno koristimo sms porukama, MSN-om, facebookom (popularnije fejsom), skypeom i sličnim, i pritom se najčešće ne koristimo standardnim jezikom, već razgovornim jezikom u koji unosimo neke naše kratice i novotarije.
Prvi dio predavanja odnosio se na ono što uglavnom nepravilno pišemo i u testovima i zadaćnicama, kao naprimjer pisanje negacije uz glagole, pravilno pisanje glasova č/ć ili skupova ije/je, veliko/malo slovo na početku riječi, a potom su došle na red one kratice koje sam spomenula.
Kad ste zadnji put u razgovoru na MSN-u sugovorniku napisali da ste DANAS nešto radili? Ne sjećate se? Vjerojatno zato jer već jaaako dugo pišete ”Dns sam vani bila u Zbk, a sutra idem u Bdx”, izostavljajući pritom u pojedinim riječima samoglasnike kako biste riječ skratili, ali joj ipak ostavili prepoznatljiv oblik. Pitate li prijatelja koji vam je dao do znanja da vas nešto treba: KAJ JE? Ne, uglavnom spojite zamjenicu KAJ s pomoćnim glagolom biti, izbacite oba palatala j i dobijete tvorevinu KAE. (A gdje je nestala MOLIM kao jedna od četiri čarobne riječi???)
Djevojke interpunkcije nisu trebale niti spominjati. U jednom sms–u, gdje nam je, na žalost, ograničen broj znakova, nema mjesta za točku i zarez. Ali ako već hoćemo izraziti veselje, slaganje, bijes ili tugu, imamo tzv. emoticone pa se sugovorniku možemo i nasmijati umjesto da to razvežemo preko nekoliko ha-ha-ha ili mu s nekoliko suza na licu našeg smajlića možemo dati do znanja da nas je zbilja rastužio.
I tako dalje, s negativnim primjerima kraćenja standardnog jezika. No ima i nekoliko pozitivnih. Naprimjer, kad nam se perfekt glagola stići čini predugim, mami u sms-u jednostavno javimo: ”Stigoh kući.” Time zapravo vraćamo u uporabu neke gotovo zaboravljene glagolske oblike poput, u ovom slučaju, aorista.
Cilj predavanja je bio da nam se pokaže kako treba poštovati standardni jezik i pokušati izbjeći zamjenjivanje hrvatskih riječi s anglizmima kada to nije nužno. (”Jesi vidio lyricse ove pjesme?”)
Upravo radi toga, povodom Dana hrvatskog jezika (11. ožujka), u školi se održalo i malo natjecanje. Cilj je, naime, bio ponuđene riječi stranog podrijetla (skener, handsfree, USB, eter, starleta, estrada, CD-player, egzotika, backstage, team building) zamijeniti sa što boljim hrvatskim riječima. Najboljima po izboru naših predavačica i prof. Hribar pripale su i male nagrade.

Donosimo najoriginalnije:
CD-player – kružni okretač (Petra Kostanjevečki, 2.a) 3. nagrada
Handsfree – bezruknjak (Hrvoje Brezak, 3.pm)
Backstage – zascenište (Neda Novosel, 4.b) 2. nagrada
USB – jedinstveni prijenosni spremač podataka (Antonio Pintarić, 3.a)
USB – podatkoprijenosnik (Ivan Kolar, Martin Bakliža i Denis Košutić, 4.pm)
Starleta – zvjezdana (Ivan Kolar, Martin Bakliža i Denis Košutić, 4.pm)
Estrada – poznatičje (Ivan Kolar, Martin Bakliža i Denis Košutić, 4.pm
Skener – učitavatelj (Ivan Kolar, Martin Bakliža i Denis Košutić, 4.pm) 1. nagrada
Skener – čitopamtač (Silvestar Fotivec, 2.a)
Handsfree – bezrukovoz (Petar Martinjak, 2.a)
Starleta – društvena uspinjača (Ivana Galic, 2.a) posebna nagrada