Profesor Đuro Bjelja (1922.-1999.) bio je prvi ravnatelj naše gimnazije (na slici u sredini).
U ovom periodu kad obilježavamo 60. rođendan naše škole, želja nam je ukratko predstaviti čovjeka koji je obilježio njene začetke i njeno stvaranje mlađoj generaciji učenika koji prolaze kroz (i) njegovu školu.
Đuro Bjelja rođen je 3. studenog 1922. godine u Žagroviću (grad Knin) u obitelji oca nadzornika na pružnim radovima i majke domaćice, gdje je odrastao u skromnim uvjetima uz dvije sestre i brata. Godine 1946. dobiva diplomu učitelja i počinje raditi u Osnovnoj školi u Krapinskim Tolicama. Nakon toga, svoju karijeru u prosvjeti nastavlja graditi kao instruktor nastave, zatim prosvjetni referent, direktor Zavoda za školstvo, a 1962. postaje Državni inspektor za prosvjetu.
Za svoj predani rad na razvoju školstva i otvaranju novih škola u Hrvatskom zagorju dobiva priznanja, nagrade i medalje, tako je 1974. godine primio najprestižniju nagradu u prosvjeti u Republici Hrvatskoj – Nagradu Ivana Filipovića.
Na inicijativu profesora Bjelje, 1963. godine, Narodni odbor općine Zabok donio je rješenje o osnivanju Gimnazije u Zaboku i odobrio njen početak rada. U prvoj školskoj godini upisano je 80 učenika u prva dva odjeljenja, a bili su smješteni u dvije prostorije Ekonomske škole, kao podstanari. U prvom Nastavničkom vijeću gimnazije bila su tek četiri profesora; Milan Blašković, Ante Malatestinić, Ivo Šunjara i Đuro Bjelja koji je ujedno bio i ravnatelj (tj. “direktor”, kako se onomad reklo).
Da je tadašnja Gimnazija u Zaboku ispunila svoj zadatak, pokazali su brojni uspjesi na natjecanjima, škola je za svoj rad dobila mnoga priznanja, a maturanti su uspješno polagali kvalifikacijske ispite na svim višim školama i fakultetima.
Profesor Đuro Bjelja bio je direktor Gimnazije Zabok do 1976. godine, imao je razumijevanja za probleme učenika i profesora, a svojim stilom rada doprinosio je ozračju međusobnog poštovanja među kolegama, karakterističnog za tadašnju (a i sadašnju
) Gimnaziju. Bio je angažiran i na rješavanju stambenog pitanja svojih profesora i upravo zahvaljujući tom angažmanu, mnogi su doselili u Zabok.
) Gimnaziju. Bio je angažiran i na rješavanju stambenog pitanja svojih profesora i upravo zahvaljujući tom angažmanu, mnogi su doselili u Zabok.Preminuo je 1999. godine i ostao u sjećanjima mnogih kao odličan profesor, vrstan ravnatelj te vječiti borac za unaprjeđenje pedagoške teorije. Njegov doprinos odgojno-obrazovnom radu u Hrvatskom zagorju do danas ostaje uistinu nemjerljiv.
![](http://www.gimagm.hr/wp-content/uploads/2019/06/Page-001-from-Zastupljenost-golosjemenjača-i-kritosjemenjača-u-poučnom-parku-Piceljptx-Copy-page-001.jpg")
