Ljeto u ozračju koncerata

Ovo će ljeto ostati zauvijek u sjećanjima svih iskrenih ljubitelja hard & heavy glazbe. Za mene, uz mnoštvo drugih, bitna su dva koncerta, onaj Whitesnakea u Osijeku te Iron Maidena u Splitu. 10.07.2008. bio je očekivani datum. Whitesnake će nastupiti na osječkom igralištu Srednjika. Nakon pauze zbog snimanja novog albuma, vratili su se turnejama i Osijek je bio jedan od gradova na svjetskoj turneji „Good to be bad“,  što je ujedno i naslov novog albuma. Već njegovim preslušavanjem kod kuće može se osjetiti da Whitesnakeovci nisu izgubili snagu i originalnost s prijašnjih albuma. U Osijek su stigli nekoliko dana ranije i proveli vrijeme kako i nalikuje zvijezdama njihovog statusa. Svaki je član imao vlastitu sobu hotela i rijetko je izlazio, naročito pjevač David Coverdale kojeg su svi čekali ispred hotela ne bi li ga uhvatili kamerom, no, nije izlazio. Na dan koncerta i ja sam s društvom krenuo prema Osijeku. Stigli smo točno na vrijeme, na početak sviranja predgrupa. Prvi su nastupali dečki iz Opće opasnosti s novim/starim frontmenom Perom Galićem. Nadam se da neće stati na tri snimljena albuma jer, sudeći prema njihovoj svirci, mogu još dosta toga reći. Uslijedio je nastup Divljih jagoda koje muku muče s pronalaskom odgovarajućeg vokala. Za ovu je priliku angažiran znani, bivši član, Toni Janković te mladi i perspektivni pjevač iz daruvarske rock-grupe Cota G4, Marko Osmanović koji je pokazao zavidne vokalne sposobnosti. Najblistavija vremena Jagoda su prošla, no još uvijek dobro zvuče i publika ih još cijeni i voli. Napokon, oko 21h na pozornicu izlazi Whitesnake sa snažnim introm koji prerasta u pjesmu s novog albuma „Best years“. Odmah sam znao da će koncert biti savršen. Iako sam bio sumnjičav prema novim članovima, Uriah Duffyju koji je zamjena za basista Marca Mendozu, te naročito prema Chrisu Fraizeru koji je zamjena za legendarnog bubnjara Tommyja Aldrigea, no obojica su me se dojmili. Sviraju kao da su oduvijek članovi Whitesnakea. Začuđujuće je i da je Osječana, unatoč svjetskoj popularnosti WSa i relativno niskoj cijeni ulaznice (100kn), bilo veoma malo dok je naših susjeda Mađara i ostalih bilo puno. Druga pjesma na repertoaru bila je „Fool for your loving“ koju su svi očekivali pred kraj budući da je hit, no odlično se uklopila. Publika je podivljala. Kako to obično biva, svi su očekivali stare hitove poput „Ain’t no love in the heart of the city“, koju je oko 5000 fanova, koliko ih je bilo, pjevalo zajedno s bendom,  ili „Love ain’t no stranger“ pa je i atmosfera bila najbolja u vrijeme kada su svirani. Koncert je trajao kratko, svega 1h i 15 minuta, no nakon uzvikivanja publike „we want more“, vratili su se i odvirali „Still of the night“, „Soldier of fortune“ te „Burn“ s ubačenim dijelovima „Stormbrigera“. Gitarist, Doug Aldrich na bisu se pojavio u kockastom dresu naše nogometne reprezentacije što je izazvalo ovacije publike te paljenje baklji.
Sve u svemu, ovaj odlazak u Osijek bio je jedno nezaboravno iskustvo, kako za mene, tako i za sve ostale ljubitelje ove grupe koja će, nadam se, još dugo dugo vremena ostati na sceni i barem još jednom posjetiti Hrvatsku.
Popis pjesama koje su odsvirali:
Intro / Best Years
Fool For Your Lovin’
Can You Hear The Wind Blow
Love Ain’t No Stranger
Lay Down Your Love
Is This Love
Doug Aldritch / Reb Beach (gitaristički solo)
A Fool in Love
Ain’t Gonna Cry No More
Ain’t No Love in The Heart of The City
Give Me All Your Love
Here I Go Again

Bis:
Still of The Night
Soldier of Fortune (David Coverdale solo)
Burn / Stormbringer / Burn

Prošlo je mjesec dana i emocije su se slegle, no onda, drugi šok. 10.08.2008. Iron Maiden protresao je splitski Poljud. Turneja „Somewhere back in time“ za hrvatsku je destinaciju odabrala nešto udaljeniji Split zbog čega su mnogi zaljubljenici heavy metala negodovali. No, prave entuzijaste to nije spriječilo. Kao što i ime turneje kaže, Maidenovci su svirali hitove 80-ih te „Fear of the dark“ kao jedinu pjesmu iz 90-ih. Tih su godina  stvorili najbolje svoje, kao i najbolje pjesme heavy metala uopće. Najavljivano je kako će u Hrvatsku stići privatnim avionom kojim će pilotirati pjevač Bruce Dickinson, no iz njegovih privatnih razloga, to nije ostvareno. Ovaj je koncert bio i izvrsna prilika da članovi Iron Maiden fan kluba Hrvatske čestitaju  Bruceu rođendan kojeg je proslavio nekoliko dana ranije te mu uruče spektakularnu piramidalnu tortu s naslovom turneje. Kako bi ovaj put stigli na vrijeme, iz Konjščine smo krenuli noć ranije te u Split stigli ranim jutrom. Grad je mirisao na spektakl, a vlakovi puni fanova iz svih krajeva Hrvatske i šire polako su pristizali u Split.
Prema stadionu „Poljud“ uputili smo se već oko 16 sati i stadion se počeo puniti. Sam je koncert trebao početi u 21h, no prvo su na red došle predgrupe. Prvo je nastupila Lauren Harris sa svojim bendom. Inače, Lauren je kći basista Iron Maidena, Stevea Harrisa. Po pogledima i razgovoru publike bilo je jasno da se nikoga nije posebno dojmilo njeno vriskanje po pozornici i izigravanje tatine curice. Nakon nje nastupio je nešto kvalitetniji i bolji Rising Dream, bend iz Zadra koji je koliko-toliko podigao publiku na noge. Kada su oni završili, svi su počeli zazivati glavne aktere, no njima ni traga. Jedna od organizatorica dolazi na pozornicu i najavljuje da će koncert kasniti i da budemo strpljivi, no tko bi mogao biti strpljiv?? Oko 25 000 ljudi, koliko je bilo te večeri na Poljudu, vrištalo je i dozivalo čim brži početak spektakla. Nakon otprilike sat vremena, koliko je pjevač Dickinson kasnio, svjetlosni efekti i zvuk gitare iz pozadine bili su znak da su svi na okupu i spremni početi. Začuo se Churchillov govor, legendarni početak Maidenovih koncerata. Govor prerasta u „Aces high“ te „Two minutes to midnoght“.  Erupcija oduševljenja, grotlo Poljuda je zakuhalo. Ljudi skaču, bacaju se, padaju, dižu se na ramena. Nakon toga, „Revelations“, a Bruce pokretima ruku još više potiče publiku. Nakon toga, bend prestaje svirati, a publika je zamoljena da se odmakne nekoliko koraka unazad kako bi dali onima u prvim redovima zraka i da ih ne gnječe na zaštitnu ogradu. Među njima sam bio i ja, a posljedice tiskanja su se vidjele i nakon nekoliko dana. No, nema veze, sve za cijenu dobrog provoda. Koncert se nastavlja s još većim intenzitetom, a sviraju se svima znane „The trooper“ ili „Wasted years“. Koliko se puta Bruce preobukao, zna samo on. Iako su se tehničari mučili sa zvukom prvih nekoliko pjesama, uspjeli su ga stabilizirati i dobrim održati do kraja. Neki govore da je na tribinama bilo pretiho, a drugi pak da je bilo savršeno. Koliko ljudi, toliko ćudi. Maidenovci sviraju žestoko i ne pokazuju naznake završetka koncerta. Njihova maskota, divovski robot Eddie izlazi na pozornicu i pozdravlja publiku, a to se savršeno uklopilo u odličnu scenografiju u stilu Starog Egipta. Mora se spomenuti i „Heaven can wait“ usred kojeg je, tradicionalno, nekolicina iz publike došla na pozornicu i s Bruceom otpjevala odličan tekst. Nakon još nekoliko hitova i uzvika nezasitne publike, slijedila je „Fear of the dark“, jedina odsvirana pjesma iz razdoblja 90-ih,  čiji su tekst i harmonijske dionice pjevali SVI na stadionu. Završili su s dobrom starom „Iron Maiden“. No, kakav bi to koncert bio da ih nismo izmamili na bis. Odsvirali su još „Moonchild“, „The Clairvoyant“ te „Hallowed be thy name“ na kojima je publika potrošila i zadnje atome snage, ali to nije bitno jer su Maidenovci indirektno najavili da snimaju novi album te da će sigurno ponovo doći u Hrvatsku. Stadion se napuštao u ogromnoj gužvi, a duge kose i crne majice okupirale su Split. Još drugo jutro nismo bili svjesni što smo doživjeli, dva sata delirija i moćnog heavy metala.  Iskustvo je neponovljivo i svima koji su imali namjeru, a nisu bili dio ovog događaja, sigurno je žao što su ga propustili. Nadamo se što bržem ponovnom susretu uz još veći broj posjetitelja i bolju atmosferu, ako je to uopće moguće. Up the Irons!

Popis pjesama koje su odsvirali:
Aces High
Minutes To Midnight
Revelations
The Trooper
Wasted Year
The Number Of The Beast
Can I Play With Madness
Rime Of The Ancient Mariner
Powerslave
Heaven Can Wait
Run To The Hills
Fear Of The Dark
Iron Maiden

BIS:
Moonchild
The Clairvoyant
Hallowed Be Thy Name