Najbolji u Višnjanu

U hladno i mokro jutro, 14. lipnja, ekipa nagrađenih učenika naše gimnazije, uspješnih u području znanja i sporta, krenula je put Višnjana i Poreča, raspoređena u jednom velikom busu i jednom minibusu zajedno s profesorima.

Dugačak put do Istre kratili smo većinom spavanjem ili pričom, a zadnju nadu o kupanju u Poreču doslovce je otpuhao hladan vjetar koji nas je dočekao na stajalištu prije tunela Tuhobić. Nakon tunela ”nalijepili” smo se na prozore da vidimo more, no zbog guste magle nismo vidjeli ništa.

Kad smo konačno stigli u Višnjan, prilikom izlaska iz autobusa dočekao nas je pljusak pa smo se brzim korakom uputili glavnom višnjanskom ulicom do zgrade u kojoj smo trebali odslušati 45 – minutno predavanje o višnjanskoj zvjezdarnici. U mračnu predavačku prostoriju jedva smo se nagurali, a predavanje nam je održao Korado Korlević, voditelj Znanstveno-edukacijskog centra Višnjan. Na samom početku nam je objasnio da svaka grupa sluša predavanja o drugoj temi, a mi smo za temu ”uhvatili” strana svemirska tijela: njihovu veličinu, imena, odnos prema Zemlji, istraživanja i sl. Inače, gospodin Korlević jedan je od najpoznatijih pedagoga u području alternativnog obrazovanja mladih u Hrvatskoj pa nam je drugi dio predavanja prepričavao zgode s ljetnih škola mladih znanstvenika čiji je organizator i o zanimanju mladih za prirodne znanosti i astronomiju.

Po završetku predavanja autobusom smo se odvezli do novouređene Zvjezdarnice koja je smještena ”Bogu iza nogu”, kako je to komentirala moja kolegica, jer ulična svjetla onemogućuju promatranje zvijezda. Profesorica Tkalčević jedva nas je nagovorila da izađemo iz autobusa koji se parkirao posred poveće lokve vode, a u međuvremenu su se kiša i vjetar pojačali. Sve do ulaza Zvjezdarnice često je bilo šaputanje tipa ”Kam su nas sad to dopeljali?”. Unutrašnjost Zvjezdarnice nikome nije bila pretjerano zanimljiva jer se većina prostorija još uređuje, a predavanje o gradnji i građi divovskog teleskopa jako je malo nazočnih u potpunosti razumjelo.

Nakon Zvjezdarnice zaputili smo se u Poreč gdje nas je čekala potpuna sloboda kretanja. Iako je vani bilo iznenađujuće hladno, najuporniji trio iz 3. pm razreda otišao se kupati na prvu plažu do koje su došli, a mi ostali raspršili smo se po starom dijelu grada i najprije navalili na – hranu. Neki na pizzu, a neki na sladoledne kupove. U Poreču smo ostali od 14 do 18 h, tako da smo imali vremena obići neke dijelove grada i po više puta.

Kad smo konačno sjeli u toooopli autobus, počeo je svakako najzanimljiviji dio izleta; profesorica Ždralović predložila je natjecanje u pričanju viceva, a iako je u početku vladao sram od javnog nastupa, za 15 minuta neki su dobili toliko zamaha da su i propjevali obrade najpoznatijih domaćih hitova. Čak i kada je natjecanje završilo, nastavili smo s pjevanjem sve do Zaboka u koji smo se vratili u kasne noćne sate. No, to nije omelo organiziranje after partyja u popularnoj Raci, jer ipak je to bila – subota.