Južnoafrička Republika u očima sportaša
Dugoočekivano putovanje
Prije dvije godine ugostio sam Rudija, juniora triatlonca mojih godina iz Južnoafričke Republike. Došlo je konačno i vrijeme uzvratnog posjeta kojega sam nestrpljivo iščekivao. Znao sam da neću biti smješten kod Rudija, već kod starijeg gospodina Gerrieja van Heerdena koji je jedan od vodećih ljudi u triatlon savezu JAR-a, ali i njega sam poznavao otprije.
Iz Zagreba sam krenuo s još troje sportaša, mojih prijatelja, letom preko Londona i Johannesburga do Durbana. Već sam ranije letio avionom pa nisam očekivao nova iskustva, ali ipak me zadivio let preko La Manchea. Dok smo nadlijetali London, prepoznao sam poznati londonski most London Bridge, a fascinirala me veličina zrakoplovne luke Heathrow. Činilo mi se da ima bezbroj terminala i trgovina. Do sljedećeg terminala za let do Johannesburga vozio sam se autobusom, dizalima i metroom.
Boeing 747, ogroman je avion na dvije etaže. Iako prevozi preko 500 putnika, sva su mjesta bila popunjena. U početku sam se zabavljao informacijama koje mi je pružao ekran ispred moga sjedala. Pratio sam detalje leta, brzinu, vanjsku temperaturu, trenutni položaj aviona i ostalo. Malo sam gledao filmove, ali ubrzo mi je i to dosadilo. Let je trajao 11 sati pa sam kratio vrijeme razgovorom s Talijanom koji je sjedio do mene. Saznao sam dosta o talijanskom nogometu, triatlonu, njegovu poslu i naravno o talijanskoj hrani.
Prijatelji na drugom kraju svijeta
U Johannesburg smo sletjeli u pet sati ujutro, a temperatura je bila već 25 stupnjeva. Iako sam već bio na tisuće kilometara daleko od Hrvatske, u zračnoj luci u gomili putnika čuo sam nepoznat zagorski glas. Bili smo jako iznenađeni kad nam je dobrodošlicu zaželio čovjek iz Donje Stubice koji radi kao vozač u hrvatskom veleposlanstvu. Čekali smo dva sata let za Durban, a za to vrijeme naš domaćin nas je počastio doručkom i ugodnim razgovorom. Evo, još nešto više od sat leta do Durbana i stići ću na odredište. A tamo, veselo nam je mahao naš domaćin Gerrie kojega smo lako uočili u gomili ljudi jer je na sebi imao majicu s crveno-bijelim kvadratićima na kojoj je pisalo: My friends live in Croatia. Tu smo mu majicu mi poklonili kad je boravio kod nas.
Najprije smo otišli pogledati utrku triatlona koja je toga dana bila u Durbanu, a tamo sam sreo ostale prijatelje iz JAR-a i naravno Rudija koji je bio kod mene mjesec dana.
Prvi doživljaj Afrike
U blizini jezera na kojem se održavao triatlon posjetio sam vodopad Altermar, visok 80 metara. Ovo je bio moj prvi doživljaj Afrike, slap koji hukće i diže ogromne količine vode u prašinu. Da slika bude potpunija, u podnožju slapa lješkarilo je nekoliko krokodila koji kao da su ovdje samo zbog turista.
Navečer smo stigli u Pinetown, gradić 20 kilometara udaljen od Durbana. Smjestio sam se kod mog domaćina. On je profesor matematike u mirovini, ali još uvijek dva sata dnevno radi u školi jer nemaju dovoljno nastavnika. Ne ubraja se u bogate ljude i njegova kuća nije osobito velika, ali unutrašnjost je sasvim dobro uređena. Dvorište također nije veliko, ali je izuzetno lijepo dotjerano.
Primijetio sam da i sve ostale kuće imaju okućnice uređene poput parkova. Dvorišta su prepuna palmi i nekog drveća ružičastih cvjetova. Osim domaćina tu žive i tri psa koji svakodnevno čuvaju kuću od lopova i tjeraju nepoželjne majmune koji su uvijek spremni ušuljati se u kuću da bi ukrali nešto hrane.
Sportski život
Dizao sam se rano u jutro te odlazio na trening plivanja. Bazen je bio na otvorenom, pa sam tako izbjegao vrućinu. Popodne sam odradio trening trčanja i bicikla. Dosta vremena proveo sam u odlično opremljenoj teretani njihove srednje škole. Tamo sam sreo poznatog plivača Laszla Cseha, osvajača tri olimpijske medalje iz Pekinga, te sam se slikao s njim.
Zanimljive su mi bile stalne utrke na četiri kilometara s domaćim natjecateljima. Dosta je bilo crnaca koji su trčali bosi. Prve dane morali smo dobro paziti u vožnji biciklom jer se tamo vozi lijevom stranom ceste. Začudilo me kako imaju dobre prometnice jer većina cesta su im autoceste. Na trening bicikla išao sam u grupi i imao sam stalnu pratnju mog domaćina automobilom jer nije baš sigurno odlaziti bez nadzora u predjele gdje živi nezaposleno crnačko stanovništvo. Oni napadaju strance i oduzimaju im vrijedne stvari jer su siromašni. Jedan dio crnaca je zaposlen, asimilirao se i vodi normalan život s bijelcima. Npr. prvi susjed mog domaćina je crnac koji živi sličnim životom kao i Gerrie, zaposlen je, čak su i njega pokrali nezaposleni crnci. Usprkos čestim provalama, život u tom gradiću prilično je siguran jer imaju dobro organiziran sustav zaštite. Sve kuće su pod videonadzorom, imaju alarme, a kvartom neprestano patrolira zaštitarska služba koja je plaćena da održava sigurnost.
Afrička svakodnevica
Iako smo puno trenirali, ipak mi je ostalo nešto slobodnoga vremena koje je Gerrie isplanirao u detalje. Odveo nas je na obližnje jezero. Tamo smo uživali u lijepoj prirodi, vožnji kanuom, roštilju, te u stalnoj borbi s majmunima koji su vrebali svaku priliku da nam otmu nešto hrane. Mene je to zabavljalo, pa sam ih hranio šljivama. Jedan je majmun ušao u auto te slučajno sjeo na trubu, preplašio se i pobjegao.
Jedan dan sam otišao na safari. Vozeći se autom, gledao sam krda antilopa, srna i zebri. U netaknutoj prirodi slobodno šeću žirafe, divlje svinje, gnuovi i druge životinje. Nilski konji ljenčare u malim močvarnim jezerima, a meni nepoznate ptice lete unaokolo ili skakuću u gustoj travi.
Posjetio sam i farmu krokodila, na kojoj sam se približio krokodilima na pet metara. Upoznao sam krokodila starog 106 godina, te njegovu treću ženu, jer je navodno prve dvije pojeo. Hrabri vodič usudio mu se stati na rep, a ja sam ih radije gledao iz prikrajka.Posjetio sam zoološki vrt sa zmijama. Tamo sam vidio najopasnije zmije: zelene i crne mambe, anakonde i kobre, te otrovne kukce, karakteristične za taj dio Afrike.
Nezaboravan je i moj posjet zabavnom parku Ashaka. Tamo se nalaze akvariji s mnogobrojnim i čudesnim afričkim ribama i pingvinima. Posebno su zanimljivi opasni morski psi, a oduševio me je program s dresiranim delfinima.
Jedne večeri otišao sam na koncert pjevačice koja je imitirala Tinu Turner te sam se dobro zabavio slušajući njezine pjesme.
Sport je sastavni dio školskoga programa
Posjetio sam njihovu državnu školu, koja je dobro opremljena, ima svoj bazen, veliku teretanu, tri ragbi igrališta, teniske terene i igralište za kriket. No, ovdje se mogu sresti i stariji crnci koji još idu u školu jer su nekoliko puta ponavljali razrede, a školu mogu polaziti do navršene dvadeset četiri godine. Posjetio sam i njihovu privatnu školu. Godišnja školarina je oko 60000 kuna. To je jednostavno grad u malom. Imaju odlične uvjete, čitaonica im je velika kao naša škola, a u krugu škole nalazi se i velika crkva. Kod njih je bavljenje sportom jako popularno. Nemaju sat tjelesnoga kao kod nas, već biraju određene sportove i to vježbaju svaki dan. Svi učenici nešto treniraju. U školi od 500 učenika imaju 50 domara koji se brinu za održavanje škole i popratnih objekata.
Humanitarna utrka
Sredinom svog boravka nastupio sam na humanitarnoj utrci triatlona, na jezeru 130 km udaljenom od Durbana. Novac skupljen na utrci darovat će se za izgradnju jedne škole. Začudio me je velik broj natjecatelja. Na startu utrke okupilo se preko 1500 natjecatelja.Iako je ovo bio vrlo neobičan triatlon jer se vozilo «montićima» po blatu, nešto poput motocrosa, ipak sam uspio pobijediti u juniorskoj konkurenciji.
Na obali Indijskog oceana
Durban je grad smješten na jugoistočnom dijelu Afrike, s obalom na Indijskom oceanu. Ima tri milijuna stanovnika i puno hotela. U Durbanu sam kupio plivačko odijelo te sam dio plivačkih treninga odradio u moru. Prekrasna pješčana plaža na Indijskom oceanu proteže se nekoliko kilometera. Ogromni valovi zapljuskuju obalu, neprestano ravnajući pijesak. Voda je topla, oko 30 stupnjeva, ali samo dobrim plivačima preporučujem plivanje u tako velikim valovima. Plaže su ograđene čeličnim kavezima jer u moru ima jako puno morskih pasa.
Na kraju sam kupio suvenire za svoje prijatelje, nekome nosoroga, nekome zebru, lančić ili trubu, a meni će ostati lijepa sjećanja na Afriku. Mahnuo sam dragom Gerrieju, kojem je vjerujem bilo lijepo u mom društvu, ali mu je sigurno i odlaknulo jer je kuhao za cijelu ekipu. Još jedan pogled iz aviona na prekrasnu plažu u Durbanu i povratak u još uvijek hladnu, ali dragu mi Hrvatsku!
![](http://www.gimagm.hr/wp-content/uploads/2019/06/Page-001-from-Zastupljenost-golosjemenjača-i-kritosjemenjača-u-poučnom-parku-Piceljptx-Copy-page-001.jpg")
