Bodies- The Exhibition

Bodies – The Exhibition

„Ovo izgleda kao pravo!“
„Možda zato jer i jest pravo.“

Na početku školske godine bili smo u Beču, na izložbi Bodies – The Exhibition, 27. rujna u rane, za većinu (ne i autoricu) prilično pospane sate… Autobus na kat, učenici trećih i četvrtih razreda zajedno s nekolicinom studenata medicine i stanovitim brojem profesorica… Ako naručite Kaisermelange (kava), dobijete šalicu, u mom slučaju, s nacrtanim ljubičastim biljem… Preskočimo to. Idemo na izložbu.
Fascinantna je. I nakon viđenog se zamisliš, polako prestaješ shvaćati tijelo zdravo za gotovo. Čuvaj to kao oči u glavi! Ideš mi na živce!, Boli me k****! Nakon ove izložbe riječi imaju sasvim novo značenje. Ugledaš hipofizu… Malena je, a bez nje nema razvoja, nema puberteta i još koječega. Da mišići ne izgledaju tako kako izgledaju, ne bi bilo kretanja. Pluća pušača i nepušača – zamislila su mnoge kojima je cigareta svakodnevica. Razvoj fetusa – je li moguće da smo nekad davno bili tako krhki i nježni, potpuno ovisni (kako je 17, 18 godina kasnije, tema je nekog sasvim drugog teksta). A ove cjevčice kojima teče krv… Zamislite tijelo, zatim izolirajte sve osim žila. Prizor koji apsolutno ostavlja bez teksta. I mozak, tamo gdje nastaju ove riječi koje sad ispisujem, dom naših stavova i naših „ja“. Nakon živčanog sustava perspektiva našeg doživljaja svijeta oko sebe bitno je drukčija. Svi su ti sustavi tako svoji, funkcioniraju, imaju svoj posao, ako samo jedan ne radi dobro, organizam to osjeća. A zajedno tvore jedinku fascinantnog bića čija jedna verzija upravo piše ovaj tekst, druga spava, treća uči, četvrta se zabavlja. Tako logično, a opet neobično.
Da, izložbom jesam fascinirana, to stoji. Ipak, zamjeram što je bilo obećano fotografiranje, a na kraju od toga ništa. I komentari na „pločicama“ pokraj izloženog bili su prilično siromašni informacijama… Zapravo, ne mogu se oteti dojmu da je cijela izložba malo „prerazvikana“. Možda nisam prvim dijelom teksta ostavila takav utisak, ali očekivala sam ponešto više od Bodies – The Exhibition.
Beč je grad posebnog duha, gdje, šećući njime, na kraju najmanje slušate njemački jezik – prepun je stranaca. Panoramski razgled grada autobusom je, vjerujem, premalo da se stekne pravi dojam. Prevezli su nas po Ringu, vidjeli smo Trg Marije Terezije, zgradu austrijskog parlamenta koja je prekrasna, onako sva u antičkom stilu, gotičku katedralu sv. Stjepana, također impresivno djelo arhitekture. Odlazak u Prater, „omiljeni zabavni park Bečana“, izostao je, no zato su Zagorci napravili dobar promet u H&M-u i obližnjim prodavaonicama čokolada. Zanimljiv je također bio i prosvjed kojim je traženo solidariziranje sa situacijom na Bliskom istoku. Ipak, sve je to bilo u sjeni izložbe koju smo prethodno posjetili.
Kroz život otiđemo na određen broj, već prema sklonostima, izložbi slika, fotografija, raznih umjetnina. Nemojte me krivo shvatiti, treba upoznati čim više različitih umjetnika, pogleda na svijet. No, zanimljivo je kako ipak često zaboravimo da smo najveće djelo umjetnice Prirode upravo mi sami. Na samom vrhu razvoja živog svijeta. A ipak, većina nikad ne odluči do kraja upoznati to remek-djelo.

Andreja Cvetko, 3.a