SAN IVANJSKE NOĆI

Predstava San Ivanjske noći, Shakespearova komedija iz 16. st., nastala u doba engleske renesanse, u izvedbi glumačkog ansambla poznatog zagrebačkog kazališta Gavella, prva je predstava koju smo gledali u ovoj školskoj godini.

Dramsko kazalište Gavella ima savršen položaj za šetnju po zagrebačkim top – destinacijama prije samog početka predstave. Zagrebačke ulice, koju su danju prenatrpane autima i prolaznicima u gužvi zbog posla, navečer se uspješno transformiraju u mirne i tihe uličice, savršene za romantične šetnje.

No, po zapovijedi smo već u 19 : 45 morali biti ispred zgrade kazališta, pa se tamo stvorila poprilična gužva, a mi smo pritjecali sa svih strana. Neizbježno, nastala je zbrka zbog karata koje su se nekima poderale same od sebe. Prvo smo ostavili jakne u garderobi (po dvije – tri jakne na jednu vješalicu) a onda su nam ljudi u crnom konačno dopustili da zauzmemo svoje položaje. Nakon višeminutne zamjene sjedala i silnog utišavanja, predstava je konačno počela.

Prvi prizor je otvorio velikan hrvatskog glumišta i glumac koji je zadnjih mjeseci često bio u novinama radi rekordne četrdesete izvedbe kultne predstave Stilske vježbe, Pero Kvrgić u ulozi vilenjaka Puka, u bijelom odijelu s prekratkim hlačama, koji u posve neprirodnom ležećem položaju čeka da na scenu stupi Oberon, vilinski kralj. Oni su pripadnici jednog od tri posve drugačija svijeta, od kojih je svaki zasebno prikazan, ali međusobno vrlo vješto isprepleten. Oberon i Puk predstavljaju čaroban svijet vilenjaka skrivenih u šumi, koja je na pozornici vrlo efektno prikazana dizanjem i spuštanjem dijelova dugih crvenih zastora. Vladarica tog svijeta je kraljica Titanija, koju utjelovljuje Ksenija Pajić, u bijelom kombinezonu i visokim bijelim kožnim čizmama, koja mi je osobno, u prvom trenutku, izgledala kao buntovna princeza iz nekog SF – filma.

Druga priča je zapravo zaplet iz ”atenskog dvora” između dva glavna protagonista cijele predstave; Hipolite (i tu je ulogu preuzela Ksenija Pajić) i njezinog zaručnika, mladog grčkog vojskovođe Tezeja (kojeg je odglumio, kao i vilenjaka Oberona, Hrvoje Klobučar). Oko njih u toj se priči nalaze još dva ljubavna para; Helena (Nataša Janjić) i Lisandar (Franjo Dijak) te Hermija (Bojana Gregorić Vejzović) i Demetrije (Sven Šestak), koji su u središtu ljubavnog zapleta te uzrok kasnijeg upletanja vilinskog svijeta u realni.
Treći je svijet predstava u predstavi; zanatlije neobičnih imena (Dunja, Vratilo, Frula, Gubac, Gladnica, Spretko) spremaju prikaz nesretne ljubavi, tragične priče pjesnika Ovidija; Piram i Tizba u čast vjenčanja Tezeja i Hipolite.

Zaplet priče događa se kada vilenjak Puk posipa ljubavnim prahom krivu osobu i tada radnja ”eksplodira”: nastaje miješanje osjećaja, zamjena likova, spajanje realnog i fantastičnog svijeta.

Scena je bila vrlo jednostavna, a opet vrlo zanimljiva. Posebno je dojmljiv jarko crveni zastor koji je podijeljen na mnoge manje dijelove kako bi predstavljao šumu u kojoj se radnja zbiva. No, najveću zaslugu što je predstava uspjela oduševiti gledatelje imaju glumci koji su pazili na svaki svoj pokret i gestu.

Tako dolazi do izražaja dolazi i scenska igra: Hermija, Demetrije i Lisandar prikazuju se u slow motionu, zanatlija Vratilo (kojega utjelovljuje glumac Ozren Grabarić) priprema se za ulogu magarca u Piramu i Tizbi, Helenino i Hermijino penjanje po „drveću“ uz pratnju odgovarajuće glazbe te ples zanatlije Frule obučenog u ženu u izvedbi „Pirama i Tizbe“, zatim Oberonova svirka imaginarne violine na zastoru i njegovi šaljivi monolozi, igra šumskih vilenjaka u „krošnjama“.

Unatoč humorističnim situacijama, predstavu ne bismo smjeli olako shvatiti. Ona ima svoj dublji smisao na koji nas redatelj i glumci žele upozoriti. Žele nam reći da je «…sve samo san» te kako smo zaboravili na snove. Tako i sam redatelj kaže da ima mnogo spavača, ali malo sanjara.

Evo kako se predstava svidjela našim učenicima:
Antonija, 1.b: Predstava mi je bila dobra. Najdraži likovi su mi Oberon i Lisandar.
Mirta, 1.b: Predstava mi se nije svidjela. Bila mi je dosadna i nerazumljiva, mislim da su nas trebali pripremiti za predstavu, da se lakše snalazimo u radnji.
Petra, 1.pm: Nije mi se svidjela jer nisam shvatila radnju. Unatoč svemu svidjela mi se gluma i glumci.
Valentina, 1.pm: Predstava mi se svidjela. Dobra kostimografija, sve odlično osmišljeno.
Lidija, 1.a: Predstava je jako dobra i jako mi se svidjela. Zanimljiva je, moderna i pomalo neočekivana.
Marina, 1.a: Najdraži lik mi je Janko Rakoš u izvedbi Egeja. U predstavi mi se najviše sviđa to što su spojili realnost i san.
Martina, 1.a: Meni se osobno veoma svidjela, a posebno me se dojmio vilenjak i smatram da je on pokretač radnje i zaslužan za svu zbrku koja se dogodila.

Ukoliko prije niste bili upoznati sa Shakespearovim djelom ili niste kupili program koji su vam nudili na ulazu u kazalište, kao mi, teško biste shvatili predstavu upravo zbog složene radnje. Mi smo ostali pod dojmom i više nego odličnog nastupa svih glumaca koji su se pojavili u nekoj od uloga, i toliko vjerno prikazanim vilenjačkim svijetom bez previše scenografije u pozadini. Radnju smo shvatili tek dan kasnije kada nam je profesorica objasnila uvod i zaplet, no više – manje svi smo zaključili kako je doista vrijedilo pogledati tu predstavu, koja je po, nekim novinskim kritikama, ”najbolja ansambl predstava u kazalištu Gavella u zadnjih deset godina.”