11.2012.

Kako uništavamo budućnost – jedna mogućnost (11.2012)

Učenici 3. b razreda Lucija Basa, Zdravko Herceg, Ana Kroflin, Marko Martinić i Vedrana Petrovečki su na radionicama, koje su se održavale 17. i 18.11.2012. u Zelenoj dvorani u Zaboku i 4. i 5.12.2012. u Gimnaziji uz pomoć Vane Gaćina učili izrađivati crtani film.

Nakon toga su petkom nakon nastave tijekom veljače i ožujka 2013. izrađivali crtani film. Za snimanje jedne sekunde filma potrebno je minimalno 12 fotografija. Učenici su pomoću kolaža i fotoaparata tehnikom stop motion izradili crtani film u trajanju od 1 minute te ga zatim predstavili na sastanku škola partnera u Beču 10. travnja 2013.

O nastanku i sadržaju crtića

ANIMIRANI FILM

 Odlučili smo sudjelovati u ovom projektu jer smatramo da ljudi moraju biti svjesni posljedica svojih postupaka, a ne zatvarati oči pred činjenicama. Možda naš film prikazuje situaciju pojednostavljeno, a to može sasvim lako postati stvarnost.

 Nekoliko smo mjeseci promišljali o problemu i kako ga prikazati, ali nismo se bavili samo time. Sudjelovali smo u različitim radionicama kako bismo naučili izrađivati animirane filmove i proveli posljednja dva mjeseca svaki petak do dugo u noć u školi, pretvarajući svoju ideju u stvarnost.

Danas postoji život u moru zbog termohaline cirkulacije, odnosno morski struja i kruženja kisika. To se može vrlo lako promijeniti, a glavni krivac za to bi bio ugljikov dioksid. U filmu nismo opisali proces globalnog zatopljenja jer smo uvjereni da je to svima već odavno poznato. Svi već znamo, da se višak ugljikova dioksida nakuplja u atmosferi i stvara omotač oko Zemlje koji istovremeno propušta sunčeve zrake i zadržava toplinu. To je efekt staklenika.

Ugljikov dioksid, uz još nekoliko kiselih oksida koje u atmosferu ispuštaju tvornice, glavni je sastojak kiselih kiša. Uništavaju tlo i one smanjuju pH mora. Naravno, kroz jedno duže vrijeme. Povišena temperatura i smanjen pH imaju višestruke posljedice. Morske struje prestaju teći jer nema više potrebne razlike među temperaturama i koncentracijama tvari. Slično je i za kisik. Njegova koncentracija u moru se smanjuje. Sami valovi nisu dovoljni da bi se ravnomjerno rasporedili hranu, što je inače zadaća morskih struja. Upravo zbog nedostatka kisika i hranjivih tvari, ribe umiru.

Jedino su anaerobne bakterije sposobne preživjeti takve uvjete. Neke od njih se hrane ugljikovim dioksidom i kao posljedicu toga proizvode sumporovodik. U jednom trenutku taj se sumporovodik počne širiti zrakom. Bakterije su sposobne ispuniti njime atmosferu. To je problem jer je sumprovodik otrovan.

Možda takva budućnost nije bliska, ali je definitivno moguća. Sami ćemo svojim postupcima odrediti kakva će ona biti.

Vedrana Petrovečki, 3.B